U 40 dana do cenera

Već svima dobro poznata utrka, Zagrebački noćni cener, ove godine održala se u jubilarnom zlatnom 10. izdanju. I netrkači već znaju da će se nekad u 11. mjesecu horde zaluđenih trkača okupiti tamo negdje oko trga, zakrčiti Ilicu i trčati kao da nemaju nigdje drugdje mjesta za trčanje.

Tako nekako je bilo i ove godine, a ja ću vam ispričati Cener iz svoje perspektive i što se događalo 40 dana prije njega

Točno 40 dana prije Cenera, u pokušaju da se skoncentriram na čitanje radova za diplomski, palo mi je “slučajno” na pamet da bih mogla pogledati što ima u trkačkom svijetu i možda neke trke za nagodinu, da imam vremena spremit se za njih kako je red.
Odmah prvi izbacio mi se Cener. I sama po sebi, impulzivna s odlukama, nakon otprilike 2 minute bila sam prijavljena na Cener. Koji je bio za točno 40 dana.
I rekoh, što je tu je.
Jer kako je rekao Elon Musk: ako ti dam mjesec dana da nešto napraviš, trebat će ti mjesec dana. Ako ti dam tjedan, trebat će ti tjedan.
DISCLAIMER: ovom izrekom sam se prvenstveno nabrijavala na diplomski, ali sam ju slučajno primjenila i na pripremu za trku, što NIKAKO ne preporučujem i vama!

Ja sam bila već imala 10k u nogama recimo, samo je to bilo s noge na nogu i uglavnom trail trčanja kad malo trčkaraš, pa hodaš, pa opet malo trčkaraš.
Redovito sam trčala, barem 3 puta tjedno, ali uglavnom kao pratnja na treninzima s mojim trkačima do 4-5 kilometara. I zato sam se mogla upustiti na ovakvu jednu avanturicu zvanu: 40 dana do Cenera.

Cilj broj 1: ne ozljediti se.

Cilj broj 2 (koji nisam govorila nikome): vrijeme ispod 55 minuta.

Tad su mi svi treninzi kao pratnja bili na +6:00 min/km, i odakle da ja sad izvučem tu brzinu (koju ću moći držati 10 km)? Imam 40 dana da dođem do nje. Da vidimo koliko ću sama sebi dobro isprogramirati treninge (inače to uvijek radim bolje za druge, sebe ili zgazim ili previše pomazim…)

Treninzi su išli dosta dobro, 90% plana sam odradila, u ovih 10% life happened, što je sasvim normalno.

Fast forward, stigao je dan 40/40

Noge su se ujutro osjećale dosta dobro, s obzirom da su cijeli tjedan bile dva balvana, i mislila sam da ih neću izvući do trke, ali neki miracle se dogodio (i science isto).
Na startu na Trgu bana Jelačića, nešto više od 2000 uzbuđenih lica, koji samo čekaju znak starta, da bi si malo tu protrčkarali Ilicom, kroz konfete i masu navijača. A ako se malo požure, otrče i PB.
Stiskavac na startu, i nakon pucnja, svi smo izletili tempom kao da će cilj biti na kraju trga.

Trka ipak završava tek negdje kasnije, nakon 10 km

Pokušavala sam kontrolirati taj tempo na početku (iako su svi trčali kao da je apokalipsa) jer sam se već previše puta zaletila, i izgorila do sredine trke. Ovaj put sam bila svjesna toga i nisam uopće izgorila.
Dok je za razliku od mene, jedan od trkača nakon (puno ću reć) 400 metara ušao u crveno i dahtao mi iza leđa ko ranjena hijena. Mislim si, druže nećeš ovako daleko. Kasnije sam čula hitnu, nadam se da nije bio on u pitanju.
Trka je bila nevjerojatno ugodno neugodna, atmosfera svjetska, navijači glasni, konfete brojne, i brojke na satu nikad bolje. Cijelu trku sam mislila da me sat laže koliko je dobro išlo, ako ćemo iskreno.
Ulazim u ciljnu ravninu nakon 52 minute, imam snage i za potegnuti još zadnjih 200tinjak metara.

00:52:44

Osmijeh na licu, medalja oko vrata. Finisherska, jer su ovi prvi već i večeru odradili dok smo mi ostali smrtnici došli. Nakon 2 godine bez utrkivanja, mojoj sreći nije bilo kraja.
Ali zato kad su moji navijači (koji nisu trkači) došli do mene i rekli mi zabrinuto: jao pa mi smo stvarno mislili da si negdje uganula nogu, stvarno te dugo nije bilo.
U tom trenutku sam odlučila da se odmah krećem spremati za Cener za nagodinu.
Pa stvarno nije red da me ljudi čekaju toliko dugo…

Tražiš trenera za trčanje? Javi se Dorini.

*autor fotografija: Niko Goga

Preporučujemo:
10. srpnja 2022.
3. srpnja 2022.
23. srpnja 2022.